4.10.07

večernji susret

Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,

od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da ti se jadam,
ali me zbuni Tvoje raspelo.
Žižak ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam...

O, Bože, što da se tužim,

pa mene je pred Tobom sram!

Gle, Ti nijemo šutiš,

nikome se potužio nisi,

a Tvoje presveto tijelo


stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke,


probodeno je Srce Tvoje.


Kako je tuga Tvoja Teška


i sitne boli moje.

Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana,

al' motreć Tebe – iščeznu moja rana.

1 komentar:

Goxi kaže...

Ova mi je pjesma oduvijek bila inspiracija i poticaj u životu...od kad sam ju prvi put čula...

I neizmjerno ti hvala što si me podsjetila na to...jer iskreno, zaboravila sam na nju...

Pusa najdraža moja!

Gogach