13.12.07

ADVENT





Vrijeme je Adventa. Osjeća se napetost pred dolazeći nam Božić. Najviše nas muči komercijalno nam nametnuto darivanje, što je umanjilo iskonske i prave vrijednosti dara. Materijalni darovi su kupovina ljubavi i pažnje, ili iskupljivanje učinjenih grijeha, što to sigurno neće biti ono pravo, bez obzira na veličinu i cijenu. Poklonjena sitnica od srca i s ljubavlju, makar to bio stisak ruke, lijepa riječ, imat će veći učinak .Pravi dar koji smo svi primili, je dar Boga što nam podari Isusa, da živi među nama kao čovjek i da nas pouči vjeri. Očekivat ćemo ga dva puta, prvi puta da bude rođen, čije rođenje veseljem navješćujemo, na što sjećanje uskoro slavimo. Drugi ćemo ga puta čekati da nakon Njegove žrtve za nas, uskrsne i ostane s nama i u nama, vječno hvaljen bude. To je najveći dar kojega moramo svi biti svjesni i kojemu ćemo se svi veseliti. Zato ćemo dijeliti svima svojima i oko sebe, kao što nas je vjera učila, a mi je primili Svetim sakramentom krštenja, mir i ljubav, u ime Oca, Sina i Duha svetog, kao najljepši dar od srca svoga, sjedinjenog sa svima i sa Bogom .Amen.

6.12.07

OBITELJ

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.

On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.''

Bili smo tako učtivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.

Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,

''Dok si dijelila sa strancem
uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pokraj vrata.

To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''

Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele kapati niz lice.

Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;
''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.

''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''
Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.

Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''

Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;
nisam trebala vikati tako na tebe.''

Rekao je, ''O, mama, u redu je.
Svejedno te volim.''

Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim,
i volim cvijeće, posebno plavo.''


-danas je kod nas u župi bilo klanjanje na temu obitelji, nisam bila, i žao mi je..pa zato stavljam ovj lijepi tekstić....