23.10.07

doživljaji sa planinarskog križnog puta:)




ovaj weekend sam bila na 40. planinarskom kriznom putu koji je bio u samoborskom gorju.meni je ovo bio prvi:)..marija i ja smo u petak dosle pred lisinski tamo nas je čekao marko,.od lisinskog smo autobusom isli do sv.Martina pod Okićem, smjestili smo se u skolu i prvo veče je plan bio da ce biti kateheza u crkvi( bilo je prekrasno, citanje evandelja, šutnja i pjesma),pretpremijera filma 20. godina pkp., i naravno agape...malo smo se upoznavali sa ljudima i onda oko 24h isli spavati..u subotu je buđenje bilo predviđeno za 6h, a mi smo se ustali u pola sest, nismo vise mogli spavati..čak je i grijanje radilo...oko 7h imali smo autobus do cerne i onda je uslijedio prvi uspon...uf...vec smo se na tome umorili...:)...kad smo dosli gore bilo je čajeka i wc...napokon...prvu postaju molili sm na cerini i bilo mi je prekrasno sto je svatko dobio bedž sa nekim geslom, na njih su bila stavljena 14 najljepših gesla pkp-a. u svakom tekstu bilo je umetnuto po jeedno od tih gesla..i kada se molio Oče naš, na osobu kaoja je imala to geslo morali smo položiti ruke na nju i moliti za nju...ma nešto prekrasno...i tako sve do sedme postaje koja je bila poslijednja u subotu, spustili smo se do škole i smjestili po učionicama...no,kad smo stigli malo smo si popapali i onda je bila premijera filma zato sto nas je u petak bilo samo stotinjak, a u subotu petstotinjak..., i nakon toga bila je misa...vlč. milan kerš ju je predvodio..propovijedao je 1h i 5min...mali podsjetnik za one koji su bili nije UMOR već (H)UMOR...:)...nakon toga uslijedila je feštica..uf..al sam se naplesala...čak sam i sa budućim pleesala.:)..ali u pola jedan smo morali ići spavati...tak sam lijepo tu noć spavala...u nedjelju smo se probudili zapravo radovan nas je probudio u 7h...krenuli smo oko 9h...prvi uspon je bio grozan...zapravo mi je nedjelja bila teza nego subota...vjerovatno zato sto sam nosila sve stvari...ali kao sto sam rekla nista strasno...On je cijelo vrijeme bio uz mene, a uz Njega je sve lakše...zar ne?...u nedjelju sam čak i pala, ali sve je oke...u subotu na je padao snijeg..:)...i na kraju smo dosli u samobor...sreli se sa bratovstinom i formirali zajedno sa precasnim kardinalom Bozanićem procesiju prema crkvi sv. Anastazije...bilo je prekrasno...nikada ovo iskustvo neću zaboraviti...jedva čekam onaj pkp u četvrtom mjesecu....

16.10.07

TOŠE PROESKI(1981-2007)


evo u čast svo najdražem pjevaču, imala sam potrebu napisati jedan tekstić...
danas kada sam u školi čula, da je Toše poginuo, istog trena sam nazvala svoju majku da pitam da li je to istina..i odgovorila je potvrdno..:(..njega vise nema s nama, ali njemu je sada lijepše..nama ce uvijek ostati njegove pjesme...slike..uspomena na njega živjet ce vječno..velika je tragedija, samo po sebi ,sto je poginula tako mlada osoba...
boli me srce što ga više nema..željela bi da Bog da snage njegovoj obitelji da idu dalje, sa lijepim uspomenamaa na njega, kao sto ih i mi imamo...sada cu zapaliti svjećicu za pokoj njegove duše..

neka vas Bog blagoslovi i budite mi dobri...

14.10.07

susret animatora zg nadbiskupije u sisku:)

joj Bogec dragi..bilo nam je fenomenalno...došli smo u sisak u 14h i popili si mi čajeka...:)..zbilja je bil čajek:)...kod nekih i nesto drugo(kavica,....)..no uglavnom..i skoro smo se svi skupili...tak sam happy zbog toga sto sam vidjela sve svoje ljude sa Lošinja i da, vidjela sam Tina..joj, tog decka nisam bila vidjela sigurno vec neko odredeno vrijeme,oko dvije godine...a tak mi je drag...pravi mladi covjek koji voli Boga..kao i ostatak ekipe...joj sve ih volim...znate kak je to lijepo kad se hrpa mladih ljudi skupi da bi zajedno slavili Boga,,,a ne se opijali...nego uz duhovne pjesme svi si zaplesemo, zapjevamo...ma nesto prekrasno..koje je to zajednistvo...uglavnom...vlč.Ivo Hren je predvodio misu u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa, gdje je župnik naš dragi, stjiko, vlč.Toni Sente...poz vlč. vama...joj a bio je i vlč. Domagoj Matosevic...živa legenda...pomogao mi je danas u nekim spoznanjima u mom zivotu...zahvaljujem mu kroz molitvu za to....i zahvaljujem Bogu sto vas sve imam..Lošinjane moje zajedno sa animatoricama i svecenicima i bogoslovom(moj bracek Mato), takoder zahvaljujeem Bogu na vjeroucitelju Tomislavu ,neka mu On pokaze put...zahvaljujem i vlč.Anđelku, nasem bivsem kapelanu s koji sam uvijek mogla razgovarati...BOŽE HVALA TI...

dosla sam do spoznanja da je jako bitno zahvaljivati njemu na svemu i na svima...

jedva cekam iduci weekend da odem na planinarski krizni put..da opet vidim moju ekipicu s Losinja..oni su uvijek za a akciju...
do javljanja dragi moji...malo mi komentirajte...
sve vas voolim i jedva cekam da vas vidim!!!!

8.10.07

Bože hvala ti!!!

Bog je ljubav ,tko ostaje u ljubavi ostaje i u BOGU!!!


Bože HVALA TI ZA DANAŠNJI DAN!
Hvala za sve dobro koje činiš za mene.
Hvala na svakoj maloj sitnici na ovome svijetu.
Hvala za ove dobre ljude :))

4.10.07

večernji susret

Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,

od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da ti se jadam,
ali me zbuni Tvoje raspelo.
Žižak ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam...

O, Bože, što da se tužim,

pa mene je pred Tobom sram!

Gle, Ti nijemo šutiš,

nikome se potužio nisi,

a Tvoje presveto tijelo


stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke,


probodeno je Srce Tvoje.


Kako je tuga Tvoja Teška


i sitne boli moje.

Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana,

al' motreć Tebe – iščeznu moja rana.