ISUS ŠALJE NADU

Njegova su vrata uvijek otvorena
Na njih svak’ je dobrodošao
Kad se svaka bitka čini izgubljena
On ti kaže da nije gotovo.
Nije gotovo,
Nije prekasno,
Jer nas voli On.

Isus šalje nadu među ljude,
Jer od svih nas On najbolje zna,
Kako boli, kako teško bude
Kad poneseš križ na leđima.

USKRSNUO JE!!!

Radost Uskrsnuća dijelim sa svima vama!!!
evo u mom životu ovo je bio jedan prekrasan Uskrs i pokusat cu gazivjeti kroz cijelu godinu!..počevši sa misom večere Gospodnje na Veliki četvrtak, pa zatim prekrasni obredi Velikog petka i zavrsno sa Vazmenim bdijenjem na Veliku subotu( a ujutro je naravno bio poklon Isusovom grobu)...svašta se izdogađalo i sve je bilo prekrasno..brat je stigao iz Rima..cijela obitelj je na okupu...wow..tak sam happy...I ON JE USKRSNUO!!!!!
Od sutra sve po starom, poslovi, učenje...uf..ali sve cu ja to prezivjeti...
p.s. ovaj post je bio napisan radi molbe jedne djevojke koju pozdravljam i zelim joj reci da mi je jako drago sta smo se "upoznale"...cmokam vas sve...law ya

KORIZMA

Četrdeset godina išao je Izraelski narod kroz pustinju.
Četrdeset dana Isus je molio i postio u osami.
Četrdeset dana je sada pred nama.

Nakon pustinjskog hoda ušli su u obećanu zemlju.
Nakon četrdeset dana pustinje započe Isus svoj javni život.
Kakvi ćemo mi biti nakon ovih četrdeset dana?

Gdje ćemo mi biti?
Četrdeset dana mogu - mi možemo - iznova promisliti, o onom što život donosi; što mene čini kršćaninom.

Ovih četrdeset dana su šansa u kojoj možemo sebe ponovno osmisliti.
Svaki i svaka od nas je pozvan, svaki i svaka od nas ima svoje zvanje, karizme i talente.

I sve ono, što imamo, imamo da bi mogli koristiti drugima:
bližnjima; daljnjima; opterećenima; žalosnima; bolesnima; samima; progonjenima - Onima.... da koristimo životu.
Kroz ovih četrdeset dana idemo ususret Uskrsu danu kada je smrt pobijeđena i nama omogućen novi život.

Četrdeset dana - ovih četrdeset dana leže pred nama.

evooo me....uoči svijećnice

Svijećnica. Svijeća. Ako pogledamo život jedne svijeće, shvatimo da svijeća živi samo onda kada gori za druge. Dok gori, ona je svjetlo u mraku, toplina u hladnoći, nada u životu. Kad svijeća ne gori, ona samo leži u mraku, u nekoj kutiji ili ladici, bezvrijedna, hladna, nezamijećena.
Prikazanje Isusovo u hramu zapalilo je svijeću - svjetlo koje obasjava svakog čovjeka i čitav svemir. Njegova svijeća obasjava put - jedini put koji vodi prema potpunom ispunjenju i sreći.
Svatko od nas traži sreću, traži mir, zdravlje, složnu obitelj, prijateljstvo. U toj potrazi potrebno nam je svjetlo, da ne zalutamo, ne izgubimo se.
Tražimo svoj put u putevima onih koji su prepoznali svjetlo; u poniznosti Marije, u spremnosti Šimuna da pomogne bližnjem u nevolji, u Aninom služenju cijeli život. Oni su prepoznali svjetlo i pustili ga da gori i u njihovom srcu te tako pokazuju put drugima. Dopustimo i mi da nas Svjetlo života ispuni. Isus kaže: Vi ste svjetlo svijeta (Mt 5, 13-16) Budimo svjetlo svijeta, neka naš život bude vrijedan i ispunjen...

neka mi oproste svi cije je ovo djelo ali tekst mi je bio prekrasan i preuzela sam ga na jednom blogu..autor je "dijana"...
i da, drzite mi fige...idem na zupanijsko natjecanje iz vjeronauka...hihi...
volim vas sve

hellow

ajme ljudi moji...znam da je advent već odvano prošao i božić i nova godina..ali ja vam srdacno zelim sve najbolje i najte kaj zamjeri......znate kak je to..braco bio doma..svi..tako da...isusek mali neka uvijek živi u vasim srcima....
inače kak ste mi? ja sam čist oke....jedino sta moram na instrukcije...matematika...:(
al sve cu ja to sredit..:)...
fakat sam skuzila da se ne mogu zaljubit...a i vec mi fali neka duhovna obnova...inače zivot mi je do ovog tjedna sastojao od izbivanja od kuce..na prste dvije ruke mogu nabrojati koliko sam bila doma...uf..nije pohvalno...al sad su mamek i tatek malo pritegnuli i ančica sad uči...da, da...voljela bi da svi koji mi čitaju blog i ove moje mudrolije napisu bar mali komentar da znam da su bili ovdje..mogu i anonimno...budete??? aaa ;)
puuno bi pozdravila grgicu koji je vec umoran od blagoslova, ...sve bas pozdravljam i ljubim...gogicu koja se gnjavi sa faksom i naravno rajku koju puuno vojim....
a sve druge cmokam..i dajte se javite da vas stavim u linkove...
pusa veiika

ADVENT

Vrijeme je Adventa. Osjeća se napetost pred dolazeći nam Božić. Najviše nas muči komercijalno nam nametnuto darivanje, što je umanjilo iskonske i prave vrijednosti dara. Materijalni darovi su kupovina ljubavi i pažnje, ili iskupljivanje učinjenih grijeha, što to sigurno neće biti ono pravo, bez obzira na veličinu i cijenu. Poklonjena sitnica od srca i s ljubavlju, makar to bio stisak ruke, lijepa riječ, imat će veći učinak .Pravi dar koji smo svi primili, je dar Boga što nam podari Isusa, da živi među nama kao čovjek i da nas pouči vjeri. Očekivat ćemo ga dva puta, prvi puta da bude rođen, čije rođenje veseljem navješćujemo, na što sjećanje uskoro slavimo. Drugi ćemo ga puta čekati da nakon Njegove žrtve za nas, uskrsne i ostane s nama i u nama, vječno hvaljen bude. To je najveći dar kojega moramo svi biti svjesni i kojemu ćemo se svi veseliti. Zato ćemo dijeliti svima svojima i oko sebe, kao što nas je vjera učila, a mi je primili Svetim sakramentom krštenja, mir i ljubav, u ime Oca, Sina i Duha svetog, kao najljepši dar od srca svoga, sjedinjenog sa svima i sa Bogom .Amen.

OBITELJ

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.

On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.''

Bili smo tako učtivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.

Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,

''Dok si dijelila sa strancem
uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pokraj vrata.

To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''

Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele kapati niz lice.

Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;
''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.

''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''
Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.

Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''

Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;
nisam trebala vikati tako na tebe.''

Rekao je, ''O, mama, u redu je.
Svejedno te volim.''

Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim,
i volim cvijeće, posebno plavo.''


-danas je kod nas u župi bilo klanjanje na temu obitelji, nisam bila, i žao mi je..pa zato stavljam ovj lijepi tekstić....